Kralj Tommeeslahv Mateja Meštrovića

Premda o krunidbi kralja Tomislava 925. na Duvanjskom polju nema dokaza, već legenda stoljećima živi u narodu, dosad su o tome napisana tri oratorija, a posljednji je praizveden 2. srpnja u Zagrebu, na trgu koji i nosi njegovo ime. Iza kipa koji gleda na Glavni kolodvor smjestila se te vruće večeri znatiželjna publika i s nestrpljenjem iščekivala povijesni trenutak praizvedbe glazbenog djela o kralju Tomislavu u hrvatskoj metropoli. Prethodna dva djela sličnog formata na istu temu praizvedena su u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini: prvi iz pera Davora Bobića još 1997, a drugi krajem lipnja ove godine, kada su skladatelj Darko Domitrović i libretist Miro Gavran ciljano izbjegli pojam oratorija u podnaslovu, zamijenivši ga glazbeno-scenskom legendom. Činjenica da je 925. postojao hrvatski kralj neosporna je, sačuvani su zapisi o „rexu“, te rečenice i fragmenti o kraljevstvu između Jadrana i Panonske nizine, o njegovim pobjedama u bitkama protiv Mađara i Bugara, te o vjernosti ujedinjenoj crkvi koja se još stoljeće i pol neće raskoliti. Njegov je lik ovjekovječen u mnogim umjetničkim djelima, likovnim, kiparskim, književnim, a sada i na filmu te u glazbi.

Skladatelj Matej Meštrović i dirigent Jonathan Griffith / Snimio Josip Mikačić / PIXSELL

Oratorij o životu kralja Tomislava skladatelj i pijanist Matej Meštrović napisao je na poticaj glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića, koji ga je najprije angažirao kao skladatelja u igrano-dokumentarnom filmu Kralj Tomislav premijerno prikazanome u svibnju. Da se nešto „kuha“, mogli su pretpostaviti i posjetitelji ovogodišnjeg Festivala svjetla vidjevši u ožujku na pročelju Umjetničkog paviljona svjetlosno-glazbenu instalaciju Legacy za koju je Meštrović također napisao glazbu. Nakon filma, Meštroviću se svidio provodni tekst Dražena Klarića, pa ga je zamolio da ga prilagodi njegovoj glazbi, u svečanijem tonu i poetičnijem izrazu, kako ga je deklamirao glumac Dragan Despot.

Glazbena je izvedba povjerena ansamblu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu s uklopljenim solističkim bijelim koncertnim klavirom na kojemu je ekstravagantno muzicirao sam autor. Ekscentričnost umjetnika izvirala je iz svake note i pore djela u kojemu nema solističkih vokalnih dionica zbog čega to nije oratorij u klasičnom smislu. Autor je u provedbi sadržaja naglasak stavio na zbor i njegovu ulogu hrvatskog naroda, često potlačenog, ali i ponosnog, hrabrog i pomirljivog, glavnog lika ove pripovijesti s po(r)ukom.

Meštrović je autor pjevanih tekstova sročenih u rimi, među koje dodaje mnoge liturgijske tekstove na latinskom jeziku kojima se izriču molitve i slava. Dramaturški luk ide od ritmičkog zazivanja imena To-mi-slav i priče o postojanju kralja, preko njegova fiktivnog putovanja brodicama sagenama u Rim gdje ide na blagoslov papi, sve do pobjedničkih bitaka u kojima „neće nitko nas pokorit“, žalopojki i molitvi majki, s porukom nade kroz Splitske crkvene sabore u kojima se, povijesno gledano, ukida glagoljaštvo i uvodi isključivo bogoslužje na latinskom. U tekstu latinskog Te Deuma Meštrović ciljano intervenira u izvorni tekst pretvorivši Rex Christe u Rex Tomislav, dodavši nizu povezanih stavaka i završnu Gloriju.

Skladatelj u pedesetak minuta neprekinute glazbe dobro barata dramaturgijom, harmonijom i ritmizacijom građe koja nikad ne prestaje pulsirati u neprestanoj gradaciji sve do veličanstvene završnice. Njegov je izričaj uvijek unutar tonaliteta, ambijentalnosti i dopadljivosti, proizišao iz velikog iskustva stvaranja primijenjene glazbe za mnoštvo filmova i kazališnih predstava, ali i glazbenog identiteta jednoga nogometnog kluba. Svladao je uporabu glazbe s ciljem pobuđivanja zanimanja, senzacije emocija i uzbuđenja, te u svojem krunskom djelu pokazao zavidnu vještinu baratanja mješovitim zborom od oko 150 pjevača.

Sveukupno 250 vokalnih i instrumentalnih glazbenika te jednu solističku klavirsku dionicu na golemoj sceni ujedinio je gost iz Sjedinjenih Američkih Država – dirigent Jonathan Griffith. Mimo samog djela koje je oduševilo prepun Trg kralja Tomislava, ciljane posjetitelje i slučajne prolaznike, posebnu zanimljivost unutar projekta čini otkriće zborskog korpusa. Tko je bio taj „hrvatski narod“? Bili su to većinom članovi američkog zbora Jonathan Griffith Singers, njih čak stotinu, mahom amateri koji su sami platili put i smještaj kako bi nastupili u ovome projektu, na atraktivnom mjestu kakav je Trg kralja Tomislava.

Na isti način njima se pridružilo tridesetak umirovljenika njemačkog zbora Capriccio iz Bad Kreuznacha, pri čemu su svi ne-Hrvati morali učiti izgovor teksta kako bi pravilno interpretirali Meštrovićevu glazbu. Skladatelj im je unaprijed slao libreto u engleskoj transkripciji gdje je, primjerice, ime Tomislav transkribirao kao „Tommeeslahv“. To je svakako vrijedno pohvale jer svih tih stotinjak interpreta, ujedno i turista, ponijelo je u svoje zemlje kao popudbinu prelijepe uspomene iz Hrvatske, uz ponešto znanja iz hrvatskog jezika, kulture i povijesti. Misija kulturnog turizma na koju se oslanja organizator, Turistička zajednica grada Zagreba, ovdje zatvara puni krug.